Dobro Jutro ... Lep Dan !
Da pocnemo sa kraja, sredine ili odakle ... Pocetak je tamo odakle god da krenes...
Nevolim kad mi dan pocne sa kuvanjem prve jutarnje kafe. Jedno od obecanja mog supruga je bilo da ce on do kraja zivota da mi kuva jutarnju kafu, uspavao se... jel kraj zivota nastupio ??? Muskarci ;D
Mada necu da pominjem sta sam sve ja njemu obecala,ako se dokopa mog bloga bice klizavo.
Negde sam krenula sa ovim pisanjem, sad neznam gde... Nema veze, jagodice su mi sveze, negde cemo se zaustaviti... Samo ne zelim da razmisljam o cemu cu da pisem...
Gledam u pozivnicu za svadbu... Udaje se moja drugarica iz detinjstva Goca... Moj odlazak u inostranstvo kao tinejdzerka, neki novi putevi i interesovanja su ucinili da se udaljimo, izgubimo kontakt i nastavimo svoje zivote jedna bez druge. Koliko li je mozda pravih prijateljstava prekinuto tim mojim stalim premestanjem i smestanjem. Bilo je dana kada sam telefon gasila i odlagala pod jastuk, ludela sam od telefona i mase ljudi koji su mi bili u zivotu a svi su zahtevali i trazili od mene svojih 5 minuta, puno je bilo. A onda filtracije prijatelja, neprijatelja i shvatis da si spao na 2-3 coveka maximum. I onda kako se razvijas na ljubavnom i poslovnom planu i ta vidjanja sa tih par ljudi spadnu na minimum. Jednom nedeljno kafa, dva do tri puta nedeljno telefonski razgovor i sve tako u krug. U nekim momentima zivot spadne na puku rutinu, sve tacno isplanirano... Kako to covek prestane da zivi a pocne samo da postoji ???
Prelepa pozivnica, 300 zvanica ...
Neko definitivno nije uradio filtraciju !!!